beats by dre cheap

na dan kad si otisla.

Danas je tacno 3 mjeseca kako je Mija umrla.
Danas je 90 dana kako se Admir budi sam i lijeze sam u krevet.
Danas je tri mjeseca kako zivi bez svoje bolje polovine, bez dijela sebe, bez smisla u svom zivotu.
Cesto mislim na njega. Ovako kad sam sama i kad sa mislima ne mogu izaci na kraj. Mislim o jednom momku koji je jednu djevojku volio cijelog svog zivota, cija je ljubav rusila sve granice i cija je zelja da se iz te ljubavi rodi nesto vece, upravo i ugasila tu ljubav.
Mislim na to kako se u sekundi cijeli zivot preokrene. Kako nocas imas sve, kako legnes u svjeze opranu posteljinu, zagrlis zenu koju volis i kako si sretan sto je imas. Onda se ujutro probudis i niceg vise nema. Nema osmijeha da te veseli, nema ruke da te miluje. Nema smijeha u kuci, nema dodira, nema zivota. A nema ni tebe vise. Od tebe ostane samo ljustura, oklop nekadasnjeg covjeka, ostane rusevina, kosti i meso.
Je li greska zeljeti nesto toliko jako, da nas na kraju ta zelja ubije?
Zivot je kucka. Uvjerila sam se u to milion i jedan put. A ljudi su, sta znam... Ljudi su beskonacno pohlepni i nezasiti. Ljudi su vukovi u coporu, drze se zajedno godinama, zajedno love, zajedno spavaju, zajedno jedu i zajedno disu. I nisu svjesni koliko su sretni sto imaju copor. Tek kad ga nestane, istina ih udari u glavu i pokaju se sto nisu vise vremena proveli skupa.
Smrt ce doci po sve nas. Neocekivano ili ocekivano, odjednom cemo prestati disati i vise nista nece biti vazno. Ni koliko smo imali, ni koliko smo ostvarili. Bit ce bitno koliko smo ljubavi dali i koliko smo se smijali. Koliko smo uzivali i koliko smo se borili da budemo sretni. Bice bitno samo to i nista vise.
Smrt je jedina sigurnost u nasim zivotima. Nista drugo nije sigurno, pa cak ni da li cemo udahnuti sljedeci dah. Samo je smrt uvijek tu, sigurna i ceka.
Ali smrt me naucila necemu.
Jeste li ikada razmisljali sta bi bilo kada bi smrt sad dosla po vas? Sta biste pozelelji kao zadnju zelju? Sta biste uradili kada biste znali da imate jos 2 dana da zivite? Kome biste potrcali u zagrljaj, koga biste ostavili, koje biste prepreke presli?
Smrt je tu da nas podsjeca. Toliko je ljudi na svijetu koji su nesretni, jer ne mogu da predju preko ponosa. Toliko ljudi spava u tudjim posteljama nocima, jer je jedna jedina postelja u kojoj zele da spavaju zauzeta. Koliko roditelja na svijetu ne moze da spava jer brinu gdje im je dijete i sta radi.
I zato.. Nemojte cekati da se desi nesto veliko da biste se usudili na rizican korak. Recite nekome da ga volite. Sad.
Recite roditeljima da ih volite, nasmijte se prolazniku, udahnite zivot punim plucima. Zivite.
Smrt me naucila da ne cekam. Jednom sam voljela muskarca koji je ozenio drugu zenu. Da sam tada znala sto znam sad, nikad mu ne bih dozvolila da se ozeni. Rekla bih mu sta osjecam i da zelim da cijeli svoj zivot provedem s njim.
Sad.. sad bih mu rekla da se nosi dovraga.
Svejedno, moramo se usuditi na velik korak dok jos imamo vremena da se nosimo sa posljedicama. Zapitajte se svako jutro kad se probudite, sta biste uradili da vam je ovo zadnji dan. Koga biste nazvali, sta biste rekli?
Svi mi imamo nekoga koga bismo tada nazvali, ali samo tada, kada vise nema dalje. Zasto ne sad? Zasto ih ne nazvati sad i reci : volim te, oprosti mi, zelim da provedem zivot s tobom.
Zasto je to toliko tesko?
Kad smrt dodje, nece biti vremena da se ista kaze. Ostace tajna i bice zakopana zajedno sa tijelom.
Da je Admir znao da ce smrt doci tako rano po Miju, da li bi ikada zelio dijete? Da li bi ikada tracili noci i dane pokusavajuci da dobiju dijete, ili bi uzivali, znajuci da im nije mnogo ostalo?
Mijina smrt me pogodila. Nisam je poznavala licno ali sam bila zaljubljena u njenu ljubav prema Admiru.
Sad? Sad mi je njena smrt opomena i visi mi nad glavom svaki dan. Kada bih sutra umrla, znala bih sta bih sada rekla i kome.
I zato.. Ne cekajte da smrt pokuca na vrata. Recite ljudima koje volite da ih volite. Mozda oni vas ne vole i ne gledaju na taj nacin, ali nikad necete znati ako ne probate.

Suviše tajni u očima.
http://cekajucivozstokasni.blogger.ba
12/08/2017 00:46