23.8.2020.

Ponekad, kad nije toliko tamno, uspijem da vidim svjetlo. Tad mi se čini da ona djevojčica u meni još uvijek nije umrla; da još uvijek stanuje negdje u nekim skrivenim grmovima mojih nadanja i maštanja i da se sramežljivo smije i gleda svijet onako naivno, sa svoja dva velika, plava oka. Još uvijek se raduje…

Nastavi čitanje →

ostani.

Ostani. Samo još večeras, samo još par sati. Pokušaj da zaboraviš sve loše što je bilo i samo ostani. Lezi pored mene i slušaj me kako dišem. Pretvaraj se kao da je sve uredu i kao da to nije naša posljednja noć skupa. Pretvaraj se kao da me još uvijek voliš i kao da osjećaš…

Nastavi čitanje →

sreco moja.

Jucer sam saznala da cekas dijete. Tvoja porodica ce uskoro biti veca za jedan broj. Tvoj san da postanes otac ce se konacno ispuniti. Ona ce ti podariti malo, cudesno stvorenje koje ces moci obasipati svojom ljubavlju svaki dan. Bices divan otac, u to sam sigurna. Bices njezan prema svom djetetu, voljeces ga svim svojim…

Nastavi čitanje →

7.4.2020

Ti i ja Se tako divno nemamo Između nas stoje ponori tišine Kilometri neizgovorenih riječi I pune vreće srama i kajanja. Naše sudbine se neće ponovo preplesti, Nećemo uzdisati uz ritmove pjesme Na radiu, naše pjesme Nećemo piti vino u suton i Nećemo nikada otići u Pariz. Između nas stoji jedno “jebi ga” A u…

Nastavi čitanje →

Dan dvadeseti.

Danas je dvadeseti dan kako sam u samoizolaciji. Pridržavam se svih pravila koja su nam nametnuli: U granap odem sa maskom i rukavicama, kad dođem nazad u stan skinem odjeću, obučem novu, operem ruke i koristim dezinfekciono sredstvo. Osim radnica u Bingu, sav socijalni kontakt ostvarujem preko društvenih mreža. Živim sama u stanu, tako da…

Nastavi čitanje →

trideseti.

Danas je trideseti mart i tačno šest mjeseci kako sam bila na rubu, spremna da skočim u ponore vječnosti i da se više nikad ne vratim. I ma koliko htjela da zaboravim tu noć, ona je ostala duboko urezana u svakom dijelu mog bića i tako, vremenom, postala dio mene. Šest mjeseci je prošlo od…

Nastavi čitanje →

ispovijest.

Svako čovjek, pa i ja, ima traume o kojima nerado priča. Većinom su to stvari iz djetinjstva, kad smo postajali svjesni svijeta oko sebe i kad je svijet oko nas počeo da nas prlja i od nas pravi kreature koje su usmjerene jedino ka preživljavanju i sebi samom. Noćas sam odlučila da budem iskrena prema…

Nastavi čitanje →

oprost.

U dubini duše, negdje u onim zabitima u koje ne želim da zalazim, u onim zabitima gdje se kriju najmračnije tajne i gdje se sabiraju najveći porazi, ja još čuvam jedan veliki oproštaj za tebe. Kad jednog dana dođeš i budeš spreman, ja ću ti reći da te tvoj oproštaj čekao godinama i da je…

Nastavi čitanje →